Mnogi kad kupuju voće i povrće biraju ono neoštećeno, bez točkica, savršenog oblika i boje, no obično je takvo voće i povrće najviše tretirano. U nastavku pročitajte zanimljive savjete o tome kako prepoznati tretirane namirnice i koje to voće i povrće upija najmanje pesticida, stoga i ne mora biti ekološko
Sjećate li se svog djetinjstva? Tek ubranih trešanja ili šljiva s drveta iz bakinog vrta? Koliko puta ste u svježe ubranom voću pronašli crvića i čuli objašnjenje nekoga od starijih: ‘Nema veze, to ti je zdravo. Samo jedi!’? Rijetki među nama su se tijekom odrastanja brinuli o pesticidima, vosku, fungicidima i drugim kemikalijama na voću i povrću. Nismo ni znali što je to. Nismo brinuli ni o točkicama koje su nam poručivale da je osim nas još neko malo biće jelo mikroskopske komadiće voćke. Najveći problem bio nam je hoćemo li jesti jabuke iz susjedovog ili svog vrta.
Danas više nije tako. Naša djeca gotovo i ne znaju kako izgleda crv u jabuci, ‘ružna’, tučom oštećena jabuka nešto je što im nećemo ni ponuditi. Voće i povrće, osim ako nije iz ekološke proizvodnje, uglavnom je nečim tretirano. Pesticidima koji zabranjuju pristup štetnicima, no istovremeno štete našem zdravlju, voskovima koji jabukama daju sjaj kojeg se ni zla kraljica iz Snjeguljice ne bi posramila, fungicidnim sredstvima koja trebaju otjerati plijesan. No, upravo smo zato naviknuli da je opna ili kora voća i povrća jednolična i netaknuta pa su nam se i prohtjevi promijenili. Više, naime, ne podnosimo točkice. No važno je znati da nam takvi tragovi manje štete od umjetnih sredstava kojima se voće i povrće tretira. Ako je miris u redu, dovoljno je točkice ukloniti i voćka se normalno može jesti, objašnjava nutricionistkinja Leta Pilić. Početak truljenja normalan je kemijski proces sazrijevanja i nikome ništa neće biti ako pojede jabuku koja je na kori imala pokoju crnu točkicu.
Čak i ako je ne uklonimo, ne trebamo strahovati. Smetati može jedino okusnim pupoljcima. S druge strane i u plodu bez tragova na opni mogu se odvijati procesi propadanja.
Voće i povrće koje ne morate kupovati ekološko
Ako zelene točkice skinete, ne trebate se bojati. Plod se može jesti, no ako ih zanemarite, moguće su probavne tegobe, čak i kada se hrana termički obradi, jer na solanin ne utječu temperature do 170 °C. ‘Ako je krumpir gorak i nakon kuhanja ili pečenja, a prije ste uočili i mislili da ste uklonili sve zelene točkice, ipak ga nemojte jesti“, savjetuje nutricionistkinja Pilić. Kako biste spriječili povećanje koncentracije zelenih točkica, bilo bi dobro da krumpir uvijek čuvate na tamnijem i suhom mjestu jer svjetlo potiče razvoj ove tvari. No vrlo oprezan treba biti s plijesnima i valja ih izbjegavati. Blago truljenje, tzv. smeđe točkice, na hrani su prihvatljive, no plijesan, ovisno o vrsti, može biti opasna. Neke su vrste plijesni posve neopasne, no neke mogu izazvati dugotrajne posljedice za dišne organe.
‘Povrće nikako ne bih preporučila jesti ako na njemu ima i najmanjih tragova plijesni. Voće, posebno agrumi, je kiselije, što može spriječiti širenje plijesni pa je katkad dovoljno samo odrezati zahvaćeni dio ploda. No s voćem koje ima tanju koru, kao što su breskva ili jabuka, moramo pripaziti jer spore plijesni mogu doprijeti duboko. Treba pripaziti i s orašastim plodovima jer neke opasnije vrste plijesni rastu upravo na njima’, pojašnjava nutricionistkinja. Hranu koja počinje propadati i na kojoj su vidljive crne ili zelene točkice koje ukazuju na početak tog procesa trudnice, dojilje i osobe oslabljenog imuniteta trebale bi izbjegavati.
Najzagađenije voće i povrće
1. jabuka
2. marelica
3. paprika
4. celer
5. nektarina
6. jagoda
7. višnja
8. krumpir
9. špinat
10. salata iceberg
11. zelene mahune
12. krastavac
13. brašno te stoga i kruh
14. grožđe
15. kruške
Voće i povrće koje ne mora biti ekološko
1. ananas
2. avokado
3. kivi
4. mango
5. lubenica
6. papaja
7. luk
8. kupus
9. brokula
10. šparoge
11. grejp
12. slatki krumpir
13. patlidžan
14. rajčica
15. grašak
0 Primjedbe